Česta pitanja o kvaliteti vode

Tvrdoća vode

Tvrdoća vode je svojstvo koje ovisi o mineralizaciji vode, odnosno o količini otopljenih kalcijevih, magnezijevih i drugih soli u vodi. Vrsta i količina otopljenih mineralnih tvari ovisi o kemijskom sastavu tla s kojim voda dolazi u kontakt i njegovim geofizičkim osobinama.
Tvrdoća se najčešće izražava u njemačkim stupnjevima ( ⁰nj ili ⁰dH ).

Zagrijavanjem vode, otopljene mineralne tvari se izlučuju kao vodni kamenac što se može vidjeti kao bijeli talog prilikom prokuhavanja i na grijačima kućanskih aparata ( npr. bojleri ) te na cijevima vodovodnih instalacija.
Promjenom tlaka u sustavu može doći do ljuštenja vodnog kamenca sa stijenki cijevi ili grijača što potrošači primijete na mrežici slavine kao pijesak ili ljuskice.

Poznato je da su kalcij i magnezij neophodni za normalno funkcioniranje ljudskog organizma, a dobivaju se putem hrane i pića. Od ukupno potrebne količine ovih metala, između 5 – 20 % dobiva se putem vode za piće. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da se voda koja se koristi za piće i pripremanje hrane ne podvrgava procesu omekšavanja. Voda s tvrdoćom <75 mg/L kalcijeva karbonata (CaCO₃) ima negativan efekt na mineralni balans. Preporučuje se da koncentracija kalcija bude > 70 mg/L, a koncentracije magnezija > 8mg/L.

Prema smjernicama  WHO nema određenih granica za tvrdoću vode vezanih uz zdravlje iako jako tvrda voda zbog okusa i taloženja kamenca u kotlovima i prilikom kuhanja može biti odbojna potrošačima. S druge strane postoje indikacije da meka voda nije preporučljiva za piće zbog lošeg utjecaja na ravnotežu minerala u organizmu, što potvrđuju i sve brojnije studije u posljednje vrijeme.

Prosječne vrijednosti tvrdoće vode i sadržaja minerala na vodozahvatima u Pregradi:

* Što je to tvrdoća vode i je li tvrda voda loša za zdravlje ljudi?

Pojednostavljeno – tvrdoća vode je suma kalcijevih i magnezijevih anorganskih soli prisutnih u vodi (karbonati, bikarbonati, sulfati, nitrati,…). Iz razloga što su kalcij i magnezij biogeni elementi njihova povišena količina ni u kojem slučaju ne može štetno djelovati na zdravlje, nego baš obrnuto. Ljudski organizam ima mehanizam s kojim može uzeti potrebnu količinu, a ostatak izbaciti. S druge strane tvrdoća vode vrlo štetno djeluje na bojlere, kotlove, radijatore,  aparata za kavu…

* Što je to kamenac?

Kamenac je naslaga minerala koji se prvenstveno sastoji od kalcijevih i magnezijevih soli – tvrdoća vode i on nastaje grijanjem vode. Kamenac ne može nastati u organizmu, jer organizam uzima kalcijevih i magnezijevih iona onoliko koliko treba, a višak izbacuje.

* Ima li poveznice između tvrdoće vode i stvaranja kamenca na bubrezima, žuči…?

Nema nikakve poveznice. Tvrdoća vode je suma anorganskih soli kalcija i magnezija (karbonati, bikarbonati, sulfati, nitrati,…), a kamenac u bubrezima i žući je organskog porijekla (oksalati, salicilati,…). Jedan od savjeta sprječavanja stvaranja kamenaca je piti više tekućine, najbolje vode. Da bi se spriječilo nastajanje cistinskih kamenaca, bolesnici trebaju svaki dan piti dovoljno vode kako bi smanjili količinu cistina koji ulazi u mokraću.

*   Je li potrebno koristiti uređaje za uklanjanje otopljenih tvari u vodi?

Za uklanjanje nečeg što je unutar zakonskih propisa iz vode nema nikakvog zdravstvenog razloga. Naime uklanjanje tvrdoće vode znači uklanjanje biogenih elemenata kalcija i magnezija, a koje bi kasnije trebali uzimati putem tableta, praška…

Dezinfekcija vode

Vodu je u svakom vodoopskrbnom sustavu potrebno dezinficirati kako bi se dobila najviša mikrobiološka sigurnost i najmanji rizik od nepoželjnih nusproizvoda dezinfekcije, odnosno radi sprječavanja razvoja mikroorganizama.

Maksimalno dopuštena koncentracija klora u vodi je 0.5 mg/L.  U ovoj količini prosječan potrošač ga senzorski osjeti. Ova vrijednost vrijedi u cijeloj Europi. U SAD ova vrijednost je 4 mg/l (osam puta više nego u Europi), a što je granica kada klor može štetno djelovati na zdravlje.

Vodoopskrbni sustav grada Pregrade za dezinfekciju vode koristi natrij-hipoklorid, a dio koji ostaje kao slobodni rezidualni klor u našoj vodi prosječne je koncentracije između 0,2 i 0,3 mg/L.

Redovito se vrše analize vode mjesečnim kontrolama, a također i super analize (sirove vode) koje provodi Zavod za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije. Tijekom godine vrši se ukupno 25 ispitivanja.

„Bijela“ voda

Bijelo obojenje nije nastalo od klora već je rezultat ulaska zraka u vodoopskrbni sustav. Najbolji dokaz je taj što nakon vremena manjeg od minute ova boja nestane iz čaše. Potrebno je odzračiti vodoopskrbni sustav.

Građani ponekad primjećuju “bijelu” boju vode. Pojava bijele boje vode posljedica je otapanja sitnih mikroskopskih zračnih mjehurića u vodi koji nastaju u cjevovodima zbog visokog tlaka. Nakon nekoliko trenutaka, oslobađanjem mjehurića, voda postaje bistra, te se nakon par minuta potpuno izbistri.
To je prirodna fizikalna pojava i nije posljedica prisutnosti klora u vodi za ljudsku potrošnju.

„Bijela“ voda ne utječe na zdravlje i zdravstveno je ispravna.